[Prethodna stranica: Austrijska Carevina, prijedlozi iz 1805 - 1825][FAME Glavna stranica][Indeks stranica][Abecedno kazalo][Kronološko kazalo][Šta je novo?][O FAME-u][Druge stranice o zastavama][Reakcije][This page is available in English too: Austrian Empire, 1828 - 1853][Slijedeća stranica: Austrijska Carevina, pomorske počasne zastave 1850.]
Stranica kreirana: 7. lipnja 2004.
Posljednja promjena: 22. lipnja 2004.
[The FAME - Flag and Arms of the Modern Era]
Ova stranica je u izradi! Linkovi i slike mogu nedostajati!
Podaci prikazani na ovoj stranici nisu nužno ispravni!

The FAME su stranice posvećene sustavnom i znanstvenom proučavanju zastava i grbova. Ti simboli često nose snažne političke i druge poruke. Prikazivanje takvih simbola ovdje ne znači da autor podržava ideje koje oni predstavljaju.

Austrijska Carevina, 1828 - 1853




Vidi još:

Carski standard, 1828.

K. k. Standarte

[Carski standard, 1828.] [Normal] 1:1
Prihvaćena: 1828.
Izvor: Josef von Lehnert: "Beiträge zur Geschichte der k. k. Flagge. Vortrag, gehalten im militär-wissenschaftlichen Verein zu Wien am 13. März 1885", Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, nr. 31, Mayer, Wien 1886 p. 19
Steenbergen (ed.): "Vlaggen van alle Natiën / Pavillons de toutes les Nations / Flags of all Nations", Weytingh & Brave, Amsterdam, 1862 pl. 37
"Flags of Maritime Nations, from the Most Authentic Sources", U.S. Department of the Navy, Bureau of Navigation, Washington, 1862. pl. 5
"Flags of Maritime Nations", U.S. Department of the Navy, Bureau of Equipment, Washington, 1899. pl. 7
Lothar Baumgartner: Die Entwicklung der österreichischen Marineflagge, Militaria Austriaca, Gesellschaft für Österreichische Heereskunde, Wien, 1977 pp. 31-32
Friedrich Heyer von Rosenfeld: "Die See-Flaggen, National und Provincial-Fahnen sowie Cocarden aller Laender", Verlag der kaiserlich-königlichen Hof- und Staatsdruckerei, Wien, 1883 pl. 1

Konačni rezultat duge rasprave o promjeni zastave na početku XIX. stoljeća bilo je uvođenje rangovnih zastava. Car Feanjo II. odredio je 1825. da plamenac i standard ističu samo ratni brodovi kada su car ili princ osobno na brodu, a da trgovački brodovi uopće ne ističu plamenac. Standard članova Carskog Doma usvojen je 1828. godine kvadratnog oblika, žut s obrubom od četverobojnih crno-žuto-crveno-bijelih plamičaka s grbom u sredini. Grb se sastoji od crnog dvoglavog orla čija je svaka glava okrunjena kraljevskom krunom, a iznad obje je carska kruna, koji drži u kandžama mač i jabuku, a na štitiću su raskoljeni grbovi Habsburga, Austrije i Lorene okruženi ogrlicom Reda zlatnog runa.



Zastava admirala, 1828.

[Zastava admirala, 1828.] [Normal] 1:1
Prihvaćena: 1828.
Izvor: Josef von Lehnert: "Beiträge zur Geschichte der k. k. Flagge. Vortrag, gehalten im militär-wissenschaftlichen Verein zu Wien am 13. März 1885", Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, nr. 31, Mayer, Wien 1886 p. 19
Lothar Baumgartner: Die Entwicklung der österreichischen Marineflagge, Militaria Austriaca, Gesellschaft für Österreichische Heereskunde, Wien, 1977 pp. 31-32

Jozefinska trotraka pomorska zastava iz 1786. godine u kvadratnom obliku s grbom u sredini utvrđena je kao zastava za označavanje čina admirala. Ovisno o jarbolu na kojem se isticala (glavni, prednji, stražnji) označavala je pobliže o kojem se admiralskom činu radi, kao što je to bilo u to doba uobičajeno u svim ratnim mornaricama.



Kornet, 1828.

[Kornet, 1828.] [Rekonstrukcija]
Prihvaćena: 1828.
Izvor: Josef von Lehnert: "Beiträge zur Geschichte der k. k. Flagge. Vortrag, gehalten im militär-wissenschaftlichen Verein zu Wien am 13. März 1885", Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, nr. 31, Mayer, Wien 1886 p. 19
Lothar Baumgartner: Die Entwicklung der österreichischen Marineflagge, Militaria Austriaca, Gesellschaft für Österreichische Heereskunde, Wien, 1977 pp. 31-32

Kornet ili široki plamenac je sada propisan za označavanje linijskih kapetana (kapetana bojnog broda?) i kapetana fregate koji zapovjedaju odredom brodova.



Zastava grosadmirala, 1853.

Großadmirals-Flagge

[Zastava grosadmirala, 1853.] [Normal] 1:1
Prihvaćena: 1853.
Izvor: Josef von Lehnert: "Beiträge zur Geschichte der k. k. Flagge. Vortrag, gehalten im militär-wissenschaftlichen Verein zu Wien am 13. März 1885", Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, nr. 31, Mayer, Wien 1886 p. 19
Lothar Baumgartner: Die Entwicklung der österreichischen Marineflagge, Militaria Austriaca, Gesellschaft für Österreichische Heereskunde, Wien, 1977 pp. 31-32
"Flags of Maritime Nations, from the Most Authentic Sources", U.S. Department of the Navy, Bureau of Navigation, Washington, 1862. pl. 5

Nadvojvoda Ferdinand Maks (kasniji car Meksička, kao Maximiliano I) preuzteo je zapovjedništvo nad ratnom mornaricom nakon revolucionarne 1848. godine, te je uveo dvije nove rangovne zastave. Ona za čin grosadmirala je kvadratna crveno-bijelo-crvena s okrunjenim štitom u sredini ubrubljena crno-žutim trokutima uz rub. Doduše, ova zastava nije nikada istaknuta u ovoj funkciji, ali je ovaj dizajn 1880. godine određena za zapovjednu zastavu admirala.



Zastava admirala, 1853.

Commando-Flagge für Admirale

[Zastava admirala, 1853.] [Normal] 1:1
Prihvaćena: 1853.
Izvor: Josef von Lehnert: "Beiträge zur Geschichte der k. k. Flagge. Vortrag, gehalten im militär-wissenschaftlichen Verein zu Wien am 13. März 1885", Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, nr. 31, Mayer, Wien 1886 p. 19
Lothar Baumgartner: Die Entwicklung der österreichischen Marineflagge, Militaria Austriaca, Gesellschaft für Österreichische Heereskunde, Wien, 1977 pp. 31-32
"Flags of Maritime Nations, from the Most Authentic Sources", U.S. Department of the Navy, Bureau of Navigation, Washington, 1862. pl. 5

Druga zastava koju je uveo nadvojvoda Ferdinand Maks je admiralska zastava, kvadratva crveno-bijelo-crvena s okrunjenim štitom u sredini i s vodoravnom trotakim crno-žuto-crnim Jackom u uglu ukupne visinie jednake crvenoj pruzi. (Iako njemački tekstovi za ovu oznaku u uglu koriste engleski termin jack, nema naznake da je takva crno-žuto-crna zastava korištena kao Gösch [=pramčana zastava], kao što bi se to iz engleskog termina moglo zaključiti.) Ova zastava isticala se na glavnim, prednjem ili stražnjem jarbolu, ovisno o admiralskom činu (admiral, vice-admiral, kontra-admiral). Takvu je zastavu koristio 1866. godine i kontra-admiral Tegetthoff u pobjedi u bitci kod Visa (Lissa). Njegova originalna zastava čuva se danas u Vojnopovijesnom muzeju u Beču. Nakon 1880. godine ovaj dizajn usvojen je kao rangovna zastava za generale.



Plamenac komodora, 1853.

[Plamenac komodora, 1853.] [Normal] 1:2
Prihvaćena: 1853.
Izvor: Josef von Lehnert: "Beiträge zur Geschichte der k. k. Flagge. Vortrag, gehalten im militär-wissenschaftlichen Verein zu Wien am 13. März 1885", Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, nr. 31, Mayer, Wien 1886 p. 19
Lothar Baumgartner: Die Entwicklung der österreichischen Marineflagge, Militaria Austriaca, Gesellschaft für Österreichische Heereskunde, Wien, 1977 p. 32
"Flags of Maritime Nations, from the Most Authentic Sources", U.S. Department of the Navy, Bureau of Navigation, Washington, 1862. pl. 5

Raniji kornet sada je rezerviran za samo za brodske kapetane (tj. kapetane bojnog broda, francuski Capitaine de Vaisseau) koji zapovjedaju skupinom brodova.



Poštanska pramčana zastava, 1842.

[Poštanska pramčana zastava, 1842.] [Normal] 6:7~
Prihvaćena: 1842.
Izvor: Josef von Lehnert: "Beiträge zur Geschichte der k. k. Flagge. Vortrag, gehalten im militär-wissenschaftlichen Verein zu Wien am 13. März 1885", Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, nr. 31, Mayer, Wien 1886 p. 20
Le Gras: "Album des pavillons, guidons et flammes de toutes les puissances maritimes", Dépôt des Cartes et Plans de la Marine, Paris, 1858. p. 8
Ivan Sache at FOTW, 9 Nov 2003.

Godine 1842. car je Ferdinand I. podijelio pravo Austrijskom Lloydu da ističe poštansku zastavu na pramcu (također i plamenac na glavnoim jarbol, vidi dolje) kojim se iskazuje privilegija ovih brodova u prijevozu poštanskih pošiljaka. Od 1849. godine isto je pravo dano i Dunavskom parobrodarskom društvu (DDSG). Lehnert ospisuje zastavu kao crno-žutu s orlom i poštanskim rogom preko oba polja. "Album" franskuske ratne mornarice iz 1858. prikazuje ponešto drugačiju zastavu (koja je prikazana i ovdje).
Korištenje poštankih zastava Lloyd je prekinuo 1866. dok je DDSG nastavio s praksom barem do kraja stoljeća, ali samo u austrijskoj polovici Carstva i u inozemstvu (tj. ne u mađarskim vodama).



Poštanski plamenac, 1842.

[Poštanski plamenac, 1842.] [Normal] 1:100
Prihvaćena: 1842.
Izvor: Josef von Lehnert: "Beiträge zur Geschichte der k. k. Flagge. Vortrag, gehalten im militär-wissenschaftlichen Verein zu Wien am 13. März 1885", Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, nr. 31, Mayer, Wien 1886 p. 20
Le Gras: "Album des pavillons, guidons et flammes de toutes les puissances maritimes", Dépôt des Cartes et Plans de la Marine, Paris, 1858. p. 8

Parobrodi dvije najveće kompanije isticali su zajedno s poštanskom zastavom na pramcu i crno-žuti plamenac na glavnom jarbolu, kao što je ospiano iznad.



[Prethodna stranica: Austrijska Carevina, prijedlozi iz 1805 - 1825][FAME Glavna stranica][Indeks stranica][Abecedno kazalo][Kronološko kazalo][Šta je novo?][O FAME-u][Druge stranice o zastavama][Reakcije][This page is available in English too: Austrian Empire, 1828 - 1853][Slijedeća stranica: Austrijska Carevina, pomorske počasne zastave 1850.]
The FAME. Copyright © 1996-2004 by Željko Heimer. Sva prava pridržana.