Stranica kreirana: 3. travnja 1997. Posljednja promjena: 19. lipnja 2004. |
Ova stranica je u izradi! Linkovi i slike mogu nedostajati! Podaci prikazani na ovoj stranici nisu nužno ispravni! |
The FAME su stranice posvećene sustavnom i znanstvenom proučavanju zastava i grbova. Ti simboli često nose snažne političke i druge poruke. Prikazivanje takvih simbola ovdje ne znači da autor podržava ideje koje oni predstavljaju. |
Nakon raspada Austrougarske, zemlje koje su sačinjavale austrijsku jezgru naseljene uglavnom germanofonom populacijom ustrojile su se prvo pod imenom Njemačka Austrija (Deutschösterreich). Republika Austrija je kasnije preustrojena u Federativnu Državu Austriju 1934. godine, koju je 1938. godine okupirala nacistička Njemačka.
Većinu materijala za pripremu ove stranice ljubazno je ustupio Marcus Schmöger.
Državni savijet (Staatsrat) za Njemačku Austriju (Deutschösterreich) odlučio je 31. listopada 1918. godine da su boje Njemačke Austrije crveno-bijelo-crveno, po prijedlogu Wilhelma Miklasa, kasnijeg austrijskog predsjednika (1928-1938). zastava je službeno istaknuta prvi puta 12. studenog 1918. godine. Dana 21. listopada 1919. godine usvojen je zakon koji eksplicitno određuje trotraku kao narodnu zastavu (tada je i ime promjenjeno u Republika Austrija). U njemu se kaže da će se odrediti tko može koristiti zastave s grbom u sredini. Savezni zakon od 17. ožujka 1921. određuje trotraku u razmjeru 2:3 kao trgovačku pomorsku zastavu (za korištenje na moru, na na Dunavu) za brodove koji su registrirani u Austriji. Kao što je to tradicionalno u Austriji, razmjer zastave za upotrebu na kopnu nije propisan, a zastave se najčešće ističu kao dugačke okomite viseće zastav. Krmena zastava za navigaciju na rijekama potvrđena je tek zakonima iz 1929. godine. Korištenje trotrake zabranjeno je 1938. godine nakon Anschluss-a, a praksa je obnovljena odmah po završetku Drugog svjetskog rata.
Novi grb uveden je 8. svibnja 1919. godine, a sastoji se od crnog orla okrunjenog zdianom krunom, koji drži srp i čekič i na prsima ima crveno-srebrno-crveni štit. Službeni crtež izradio je Ernst Krahl. Grb je usvojen tek nakon duže rasprave. Prvi prijedlog sastojao se od crne kule ispod ukrštenih srpa i čekića i okružen zlatnim žitom (i tako sadržavao svenjemačke boje - crno crveno i zlatno). Na kraju je usvojen konzervativiniji pristup. Napomena uz nacrt zakona glasila je: "Orao je simbol državnosti i javne vlasti, štit sadrži boje crveno-srerbno-crveno, a ove su od davnina boje radnog pučanstva, seljaka i radnika ... i na glavi ima zidanu krunu, oznaku demokracije." (Stenographische Protokolle der Konstituierenden Nationalversammlung 1919/20, p. 305; in Gall, 1968)
Slično njemačkom Flaggenstreit-u (neslaganju oko zastave), simbolika grba (srp i čekić) izazivala je stalno žučne debate. Kancelar Seipl (kršćanski demokrat) usprotivio se 1924. godine uključivanju takvog grba na tada dizajniranu Medalju Republike. Protivljenje "komunističkim" simbolima dovela je na kraju od uvođenja novog grba 1934. godine.
2:3~ |
Zastava s grbom u sredini spominje se kao mogućnost još u zakonu o zastavama iz 1919. gdoien, ali je tamo određeno da će naknadno biti određeno pravilnicima tko može koristiti takve zastave. Za upotrebu na kopnu u Austriji takvi pravilnici nisu nikada doneseni, pa ostaje nejasno tko je imao pravio koristiti takve zastave i da li su se uopće i koristile.
1:2 | 5:9 |
Jedina vojna postrojba na Dubnavu nakon završetka Drugog svjetskog rata bila je Satnija motornih čamaca Narodne Obrane u Beču-Nußdorfu (Volkswehr-Motorbootsabteilung Wien-Nußdorf). Od rujna 1918. godine oni koriste obične trotrake na krmi, kao što je dokumentirano fotografijama i svjedočenjima, iako o tome ne postoje službeni propisi (usp. fotograije u Steinböck, 1980. str. 12, 84). Tek je 1. travnja 1926. godine propisani su pravilnici koji određuju da vojni čamci ističu na krmi zastavu s grbom. Propisi određuju dvije veličine krmene zastave, za motorne čamce 60×120 cm, a za patrolne čamce 100×180 cm. Patrolni su čamci također imali i pramčanu zastavu istog dizajna veličine 60×120 cm. Ipak, ne postoji službeni dokument koji bi detaljnije određivao izgled ovih zastava, tako da je u upotrebi zabilježeno nekoliko varijacija. Izgleda da je bijeli disk u sredini koji ulazi u crvena polja zajednički za sve, ali su zabilježene razlike u njegovoj veličini. Promjer diska varirao je od samo mešto većeg od širine bijele pruge do dvije trećine širine zastave. Grb je prema tome bio također različitih veličina, već porema veličini diska. Veličina diska s promjerom jednakim polovici širine zastave čini se da je bila najčešća.
1:4 | 1:10 |
Pravilnici iz 1926. godine uveli su samo jedan plamenac za označavanje prisustva visokih državnih i vojnih dužnosnika na čamcu. Veličina je propisana na 30×120 cm za motorne i 30×300 cm za patrolne čamce.
2:3 |
Pravilnik iz 1929. godine uvodi krmenu zastavu za upotrebu na nevojnim državnim brodovima i čamcima na Dunavu. Ova je crveno-bijelo-crvena trotraka koja u uglu ima bijeli šiljati štit u kojem je grb. Umjetničko oblikovanje grba prikazano ovdje odgovoara slici u prilogu Pravilnika, iako se zapravo radi samo o varijaciji državnog grba, te može biti da je standardni oblik grba zaista upotrebaljavan. Nije sasvim jasno brodovi kojih službi su zapravo isticali tu zastavu, a za sada nisu locirane fotografije koje bi tu zastavu prikazivale u upotrebi. Isti pravilnik propisuje običnu trotraku za krmenu zastavu za upotrebu na rijekama za sva druga plovila osim gove navedenih. Pravilnici spominju i "carinsku zastavu" koja se ističe ispod austrijske krmene zastave, ali ostaje nejasno šta je to i kako je izgledala.
Pravilnik iz 1931. godine propisuje da austrijski diplomatski i konzularni uredi u inozemstvu ističu zastave i plamence na kojima se u sredini bijele pruge nalazi državni grb, u skaldu s zakonom iz 1919. godine koji je predvidio propisivanje takvih odredaba. Točan izgled ovi zastava nije poznat, kao niti da li je uopće bio propisan, ili su se koristile mnoge inačice prema nahođenju diplomatsko-konzularnog osoblja.