Primi e-mail kada su ove stranice osvježene? |
[vexicro] |
Flags of the World |
Stranica kreirana: 3. travnja 2016. Posljednja promjena: 6. lipnja 2016. |
Ova stranica je u izradi! Linkovi i slike mogu nedostajati! Podaci prikazani na ovoj stranici nisu nužno ispravni! |
The FAME su stranice posvećene sustavnom i znanstvenom proučavanju zastava i grbova. Ti simboli često nose snažne političke i druge poruke. Prikazivanje takvih simbola ovdje ne znači da autor podržava ideje koje oni predstavljaju. |
Ove stranice pohranjuju se u digitalnom arhivu NSK. |
Crkveni grbovi u Hrvatskoj slijede specifičnu crkvenu heraldičku tradiciju, koja se u pojedinostima razlikuje od svjetvone, plemičke i municipalne. Suvremena crvena heraldika poznaje grbove svećenika kao i raznih crkvenih institucija, a u 20. stoljeću primjećuje se manji ili veći odmak od tradicionalnih heraldičkih principa u sastavljanju sadržaja u štitu. Oznake časti za svećenike su galero - svećenički šešir širokog oboda iz kojeg vise uzice s kićankama. Ovisno o rangu razlikuje se boja galera i broj kićanki. Osim toga, iza štita biskupi imaju križ, nadbiskupi dvostruki križ, a mogu imati i druge oznake poput mitre ili pastirskog štapa. Metropoliti po tradiciji još imaju i palij ovješen o štit, iako se to danas često izostavlja.
Danas u pravilu svećenici biraju grb tek prilikom imenovanja za biskupa. Prilikom uzvišenja u više crkvene časti mogu zradžati isti grb s primjereno promijenjenim oznakama ranga, a mogu uvesti i promjene u samom sadržaju štita grba. Obično se pak jednom izabrano biskupsko geslo zadržava cijelog života.
Crkvene teritorijalne jedinice u Hrvatskoj danas samo ponekad imaju grbove, koji se često sastoje samo od štita i likova u njemu, a nerjetko su jednaki ili se temelje na grbu prvog nositelja pastirske službe u toj jedinici. Ponekad se umjesto grbova rabe (kružni) pečati.
Za razliku od municipalnih i državnih grbova, koji danas uglavnom imaju standardizirani likovni prikaz, crkveni grbovi iste osobe ili institucije razlikuju se, u skladu s heraldičkom tradicijom, ovisno o umjetniku i mediju prikaza u mnogim detaljima umjetničkog oblikovanja. Ovdje se prikazuju u umjetničkoj interpretaciji autora web stranica.
Zastave ovih pojedinaca i institucija, u pravilu, za sada nisu zabilježene u uporabi.
U Rijeci je 1920. izdvajanjem iz Senjsko-modruške biskupije osnovana apostolska administracija, a 1925. Riječko-opatijska biskupija (Dioecesis Fluminensis-Sancti Iacobi de Abbatia) od hrvatskih i slovenskih područja izvan Istre pod talijanskom vlašću. Nakon 2. svjetskog rata talijansko svećenstvo napušta područje, a biskupija se dijeli na slovenski i hrvatski dio. Hrvatski je dio ujedinjen sa Senjsko-modruškom biskupijom 1969. u Riječko-senjsku nadbiskupiju. I njezinog je sastava 2000. izdvojena Gospičko-senjska biskupija te je preimenovana u Riječku nadbiskupiju.
U plavom zlatno slovo Α [Alfa] unutar srebrnog slova Ω [Omega], gore desno zlatna šestokraka zvijezda, lijevo zlatni četverolatični cvijet, u podnožju zlatna slova MM. Iza štita zlatni biskupski štap s dvostukim jabučastim križem, nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po deset zelenih kićanki. Ispod u plavoj vrpci zlatne pozadine zlatno geslo: „Krist naša nada“ ([Christ seps nostra/Christi spei nostra] 1Tim 1:1).
Imenovan 2000. Doktorirao 1980. na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu.
Kao krčki biskup imenovan je zbog bolesti biskupa Tamaruta 1996. apostolskim administratorom riječko-senjskim do 1997. kada postaje zagrebački nadbiskup i metropolit te kasnije kardinal.
Imenovan 1990. Formalno je nakratko 2000. prvi nadbiskup i metrolpolit riječki. Riječko-senjskim nadbiskup koadjutor od 1987. Prije toga biskup šibenski od 1986. Doktorirao na Papinskome sveučilištu Gregoriani i Liturgijskom intstitutu na Papinskome Ateneju sv. Anzelma 1966.
Imenovan 1974. Umirovljen 1990. Od 1973 apostolski administrator Ričkeo-senjske nadbiskupije. Od 1969. nadbiskup koadjutor riječko-senjski, naslovni nadbiskup pićanski. Od 1951. pomoćni biskup senjsko-modruški, naslovni biskup Bruza.
Imenovan 1969. Umirovljan 1974. Apostolski administrator riječko-senjski od 1952. Biskup senjsko-modruški 1935. do 1969.
Apostolski administrator hrvatskog dijela Riječke biskupije 1949. - 1951., kao biskup krčki. Kasnije nadbiskup.
Imenovan apostolskim administratorom cijele Riječke biskupije 1947.
Imenovan 1938. U egzilu od 1947. Od 1948. nadbiskup Pise. Umirovljen 1970. kao naslovni nadbiskup Hirine.
Četvoren, u prvom Sv. Vid (ili Sv. Eufemija), u drugom Rijeka (orao stoji na stijeni i izlijeva vodu oko nje iz vrča), u trećem pulska Arena, i u četvrtom nazubljeni kotač i palma Sv. Eufemije. Iza štita zlatni biskupski štap s trolisnim križem između ukrštene mitre i pastorala, nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u srebrnoj vrpci crno geslo: „Quaerite primum regnum Dei“ (Tražite najprije kraljevstvo Božje. Lk 12:31).
Imenovan 1933. Od 1938. do 1975. biskup tršćanski (tršćansko-koparski), od 1963. nadbiskup ad personam.
Kao tršćanski biskup koristi modificirani grb s jednim poljem s prikazom pulske Arene nadvišene trima ukrštenim palmovim grančicama, uz iste okolne elemente izvan štita. Nakon imenovanja za nadbiskupa, povećan je broj kićanki na deset.
Apostolski administrator 1932. - 1933. Svećenik u Trstu.
Imenovan apostolskim administratorom Rijeke 1922., biskupom rijčeko-opatijskim 1925.
Apostolski administrator Rijeke 1920. do 1922., naslovni biskup Hierapolisa Frigijskog (1921. – 1922.). Kasnije apostolski delegat u Kini (1922. – 1933.), naslovni nadbiskup Teodoziopolisa Arkadijskog (1922. – 1953.), osnivač Družbe učenika Gospodnjig (Congregatio Discipulorum Domini, 1931.), apostolski administrator Harbina (1931. – 1933.), tajnike Svete kongregacija za širenje vjere (1935. – 1953.), kardinal prezbiter crkve Sv. Nereja i Ahila (1953. – 1958.), kancelar apostolske kancelarije (1954. – 1958.), kardinal prezbiter crkve Sv. Lovre u kući Damasovoj (1958.).
Kardinalski grb: u plavom na srebrnom trobrijegu (coupeaux) stoje dva srebrna goluba jedan prema drugom nadvišeni zlatnim križem s ugrađenim slovom Ρ (Ro) dolje između slova Α [Alfa] i Ω [Omega]. Iza štita zlatni biskupski štap s trolisnim križem, nadvišen crvenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po petnaest zelenih kićanki. Ispod u srebrnoj vrpci crno geslo: „In hoc signo“ (U ovom znaku).
Nije zabilježeno je li ovaj ili koji drugi grb koristio dok je bio u Rijeci.
Krčka biskupija osnovana je u prvim stoljećima kršćanstvam kao i susjedne Osorska i Rapska, koje su joj pripojene 1828. Od 1830. do kraja 1. svjetskog rata sufraganska je biskupija Goričke nadbiskupije. Dijelovi koji su pripali Italiji pripojeni su Riječkoj, a od 1932. Zadarskoj biskupiji, a preostali dio Krčke biskupije izravno je podređen Vatikanu. Nakon 2. svjetskog rata dobiva na upravu svoja ranija područja, koja su i formalno pripojena Biskupiji 1963. Od 1969. sufraganska je biskupija Riječke-senjske, odnosno od 2000. Riječke nadbiskupije.
Razdijeljen, gore raskoljen, prvo raščetvoreno, u crvenom srebrni mlinski kamen visi o konopcu, u srebrnom tri zlatna klasa pšenice, u srebrnom purpurni grozd s dva zelena lista, u crvenom iz zelenog izrasta srebrni grad s kulom s krovištem, drugo u plavom tri spojene srebrne okrugle kule s krovištem i gore lijevo zlatna osmokraka zvijezda, treće u srebrnom iz oblaka izrastaju ukrštene dvije ruke, lijeva u rukavu franjevačkog habita i crni križ. Iza štita zlatni biskupski štap s plosnatim križem s pet crvenih kamenova, nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u srebrnoj vrpci smeđe pozadine zeleno geslo: „Prepusti Gospodinu putove svoje“ ([volve super Dominum viam tuam], Ps 37:5).
Imenovan 2015. Doktorirao 2002. na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu.
U plavom zlatno srce dodiruje odozgo srebrni plosnati križ. Iza štita zlatni biskupski štap s trolisnim križem, nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u srebrnoj vrpci plavo geslo: „Orationi et ministerio“ (Moliti i služiti).
Imenovan 1998. Umirovljen 2015.
Imenovan 1989, prvo biskupom koadjutorom, a onda i biskupom krčkim. Od 1996. i apostolski administrator riječko-senjski. 1997. imenovan nadbiskupom i metropolitom zagrebačkim te kasnije kardinalom.
Nije zabilježeno je li kao biskup koristio svoj današnji kardinalski grb (uz biskupske oznake časti).
Imenovan 1968. Umirovljen 1989. Od 1961. pomoćni biskup krčki i naslovni biskup Lebesa, od 1966. biskup koadjutor krči. Doktorirao 1943. na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu.
Ups, nema slike! |
Ljevokoso razdijeljen zelenom valovitom kosom gredom, gore u podnožju planine crkvica, dolje iznad valovitog more zvijezda. Iznad štita latinski križ između mitre i pastirskog štapa, nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u vrpci geslo: „Fortis in fide“ ([Budite] čvrsti u vjeri).
Imenovan 1923. Apostolski administrator Rijeke i Opatije 1949. – 1952. Nadbiskup ad personam 1963. Doktorirao 1902. na Sveučilištu u Beču i 1903. na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu.
U štitu trolisni latinski križ (boje nepoznate). Iznad štita mitra i pastirski štap, nadvišeni zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u vrpci geslo: In cruce salus! (U križu je spas).
Imenovan 1896. Doktorirao 1881. na Sveučilištu u Beču. Postupak beatifikacije pokrenut 2013.
U srebrnom kao križ stilizirano zlatno glagoljsko slovo Ⰰ [Az] iznad zlatnog glagoljskog slova Ⱎ [Ša] (brojevna vrijednost: 2000) između dvije zlatne šestokrake zvijezde, u podnožju preko dvostrukog roga razdijeljenog gore zlatno i dolje u plavom zlatni šiljak između srebrnih valova i vodopada.
Biskupija sa sjedištem u Senju postoji barem od 5. stoljeća, obnovljena je u 12. stoljeću. Od 1248. ima povlasticu uporabe narodnog jezika (hrvatski jezik i glagoljsko pismo) u bogoslužju. Uz nju nalazi se i Krbavska biskupija, koja od 1460. ima sjedište u Modrušu. Od 1630. ujedinjene su u Senjsko-modrušku biskupiju. Iz njezinih dijelova 1925. osnovana je Riječko-opatijska biskupija. Nakon 2. svjetskog rata njezini hrvatski dijelovi ujedinjeni su sa Senjsko-modruškom 1969. u Riječko-senjsku nadbiskupiju i metropoliju. Iz nje je 2000. izdvojena Gospićko-senjska biskupija. Grb koji se koristi modificiran je štit grba prvog biskupa Bogovića.
Četvoren, prvo u srebrnom smeđi povijeni šiljak koji završava kružnim proširenim križem i preko svega tri zlatne šestokrake zvijezde (2, 1) (karmelski križ), drugo u plavom zlatna šestokraka zvijezda iznad tri srebrne valovite niti, treće u plavom zlatna velebitska degeinija (Degenia Velebitica), i četvrto crveno i srebrno šahirano (4×5). Iza štita zlatni biskupski štap s križem s pet crvenih kamenova (križ Mateja Maruta, krbavskog biskupa, 13. st.), nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u zlatnoj vrpci smeđe geslo: „Bog sam dostaje“ (Solo Dios basta, Sv. Tereza Avilska).
Imenovan 2016.
U srebrnom kao križ stilizirano zlatno glagoljsko slovo Ⰰ [Az] iznad preko dvostrukog roga razdijeljenog gore zlatno i dolje u plavom zlatni šiljak između srebrnih valova i vodopada. Štit nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u srebrnoj vrpci plavo geslo: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.
Imenovan 2000. Umirovljen 2016. i imenovan apostolskim administratorom gospićko-senjskim do ređenja novog biskupa. Naslovnim biskup Tamate i pomoćni biskup riječko-senjski 1999. Doktorirao 1971. na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu.
Najstarijom istarskom biskupijom smatra se Poreč, već od 3. stoljeća, dok su 524. zabilježene biskupije sa sjedištem u Poreču (Parenzo), Puli (Pola), Pićnu (Pedena), Novigradu (Cittanova), Kopru (Capodistria) i Trstu (Trieste), a vjerojatno i u Cissi kod Rovinja i Siparu kod Umaga. Kad je Cissa propala, njezin je teritorij propojen Porčekoj biskupiji 780. Od 18. stoljeća slijedi niz složenih prekrajanja granica crkvenih pokrajina koje su slijedile složene poltičke promjene, a ovdje su naznačene samo najvažnije. Porečka biskupija 1788. gubi Pazinski a dobiva Bueztski dekanat. Oba su joj ponovo vraćena 1978., kada dobiva i Pićanski i Umaško-oprtaljski dekanat. Pulska biskupija širi se 1029. na područje Labinskog i Rijčkog arhiđakonata ranije u Pićanskoj biskupiji. Usklađivanje s državnim granicama provodi se 1788., kada se njezini sjeverni dijelovi uključuju u Gradišku pa kasnije Tršćansku biskupiju. Teritorijalno mala Novigradska biskupija održala se do 1828. kada je pripojena Tršćanskoj. Porečka i Pulska biskupija ujedinjene su 1828. Nakon 2. svjetskog rata ustrojena je privremeno Pazinska apostolska adminstratura, koja je konačno 1977. pripojena Biskupiji.
Raskoljen zaobljenim šiljkom, prvo u plavom zlatna sedmokraka zvijezda, drugo u plavom zlatna kruna hrvatskih kraljeva, treće u srednom na dvije valovite plave grede lađa s razvijenim kvadratnim jedrom na kojem je crveni Kristov monogram. Iza štita zlatni biskupski štap s trolisnim grčkim križem s pet crvenih kamenova, nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u zlatnoj vrpci crno geslo: „U Tebe se Gospodine uzdam“ (In Te Domine, speravi, Ps 31, 15).
Imenovan 2012. Biskup koadjutor Porečki i pulski 2011. Doktorirao 2001. na Papinskom sveučilištu Urbanijana u Rimu.
U plavom zlatna kula zlatne šestokrake zvijezde Danice i zlatnog križa s ugrađenim grčkim slovom Ρ [Ro] i u podnožju tri bijele valovite grede. Štit nadvišen plavim latinskim križem, nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u plavoj vrpci srebrne pozadine zlatno geslo: „Ædificare in caritate“ (Graditi u ljubavi).
Imenovan 1997. Umirovljen 2012.
Imenovan 1984. Umirovljen 1998.
Imenovan 1960. Umirovljen 1984. Od 1950. naslovni biskup Pomarije i apostolski administrator tršćansko-koparski te porečki i pulski. Doktorirao 1935. na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu.
Imenovan apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije i jugoslavenskog dijela Goričke nadbiskupije 1947. Odstupio 1949. Kasnije administrator slovenskog dijela Tršćansko-koparske biskupije 1951. te područja bivše Zone B STT-a 1955. Umirovljen 1961.
Razdijeljen, dolje raskoljen, prvo u crvenom na zelenom brijegu zlatni krilati lav pridržava otvorenu knjihu u kojoj je ispisano "Pax tibi Marco Evangelista Mea", drugo u srebrnom dvije ukrštene ruke, desna u franjevačkom habitu, ispred crvenog latinskog križa, treće u plavom zlatni uspravljeni hipopanter. Iza štita zlatni biskupski štap s trolisnim križem s četiri crvena kamena između mitre i pastorala, nadvišen zelenim galerom iz kojeg vise sa svake strane po šest zelenih kićanki. Ispod u srebrnoj vrpci crno geslo: „In charitate Christi“.
Imenovan 1941. Kasnije od 1948. nadbiskup Spoleta, umirovljen 1967. i odtada naslovni nadbiskup Ekvilija.
Imenovan 1913.
Imenovan 1884. Doktorirao 1873. na Visokom znanstvenom zavodu Sv. Augustina za školovanje diocezanskih svećenika (Augustineum) u Beču.
Primi e-mail kada su ove stranice osvježene? |
[vexicro] |
Flags of the World |